Sunday, December 19, 2010

Poseta Wat Arunu

Da bi se stiglo do najlepse gradjevine u Bangkoku, po mom skromnom misljenju, potrebno je bilo ukrcati se na brodicu za novac bolno sitan i preci Chao Praju. Saobracaj na reci je ziv. Dan je bio oblacan i monsunska kisa pocela je da sipi u jednom trenutku. Hram Wat Arun je predivno zdanje od kamena, koje se skoro piramidalno penje ka oblacima. U hram se ne moze uci, ali se po njemu moze pentrati i uzivati u pogledu na grad, reku... I dalje mi je u vrlo zivom secanju. Tamo sam se osetila zaista lepo. Hramovi su ono zbog cega valja, pre svega, posetiti ovaj grad. Uzivati u toj humanoj arhitekturi. Kisa je lepo rashladila taj dan i ovaj izlet je bio sjajan dozivljaj. Volim da slikam arhitekturu po olujnim danima, jednako koliko i po suncanim. Krovovi medju sivim oblacima... Jedino sto mi nedostaje sa Tajlanda su hramovi.

No comments: