Wednesday, March 19, 2014

Prizemlje

Najlepše mi je da stanujem u prizemlju. Volim grad, buku, osećaj da sam na ulici.
Ne palim se na mansarde, prvi sprat sa francuskim prozorima. Palim se da sam u nivou ulice. Čak volim i te ulične tipove. One što ispijaju piva ispred dragstora.
Neko bi rekao da lečim komplekse. A meni se čini da je to zato što imam širinu i što generalno ne podnosim snobove. Oni su mi najodvratniji sloj medokriteta. Što sam ja bolja od čoveka koji ne može da isfinansira više od ispijanja piva na zidiću?
Iskreno govoreći, najdosadnije momente provela sam sa snobovima koji su razglabali u kom će sledećem restoranu da zasednu. Činilo mi se, na svakom mestu je zanimljivije nego da sedim sa njima i slušam isprazne priče. Odvratna mi je blaziranost. A privlačna sreća i gorčina neopterećenih ljudi.
Što sam starija, to sam skromnija. Jebe mi se za automobile, velike stanove, skupe krpe. Jebe mi se za fensi recepte, ajfonove i skijanja.
Ne volim napucano, osim kad je kemp. Ne volim pretenciozno, ne volim razmetljivo.
Volim te male stanove u prizemlju, jednostavne, skromne. Volim prizemne ljude, jednostavne skromne.
Volim ofucane ulice, iskrivljene ograde, ispucale fasade. Sto puta mi se više sviđaju od sveže upicanjenih.
Volim i more, smrad u luci, reku, šumu, livade, parkove, tramvaje, trajekte, kamione.
Volim turbuencije kad sam u avionu.
Strašno volim prizemlje. I otvorene prozore. I ne volim zavese. I volim buku motora leti. I žagor pod prozorom u noći. Volim leto. Ne volim stepeništa. I tako. U nedogled.

Saturday, March 15, 2014

Blue Room Gone Bright

Miss Mosh-Blue Room-4by scaredylion
Napokon mi se dešavaju dobre stvari, ušla sam u pozitivnu fazu na svim frontovima. A vala sam i zaslužila!
Treba iskoristiti dobar talas ze jedrenje a ne preforsirati se i time se prejebeati i vratiti u okrilje tužne a uljuljkujuće depre.