Thursday, March 31, 2011

S.T.R.A.H.


Čudni snovi, nabijeni strepnjama i krivnjom, slike prošlosti i opet krivnja, panika, panika, panika... 
Korak u prošlost za lepšu budućnost. Možda to i nije loše? Prethodnu bih godinu ionako pokopala negde duboko u mračne kutove sećanja. With few exceptional moments.
Ne,ne, neće biti isto. Ali, zašto ovaj put ne bi bilo bolje? Treba biti mudriji, hrabriji. 

Sunday, March 27, 2011

Bjes i energija




Odličan koncert sinoc u Gun Club-u. Dobro je da opstaju, odlično što zvuče kako zvuče i što to rade srcem. Energetsko punjenje. Do maksimuma. Sa bolom u glavi, grlu, ušima, idem tutta forza uz Balkansku pjehe doma i osećam se energizirano.
Danas je radna nedelja. Kasno sam ustala i bolest me lomi, pijem drugu kafu pa cu polako da se zaputim ka Dorćolu. Hvala Bjesovima što su mi dali snage. 

Friday, March 25, 2011

Otok



Kasno je popodne i dan već počinje da se gasi, žega je i dalje teška i kome se da, dobro je poći baciti se u more. Meni se ne da bacati, ali polazim da pokažem Blaži gde može da se baci sa stena i kuda da izađe. Tek je stigao, godinama nije bio na moru i jedva čeka da zapliva. Prisustvovaću, skoro pa, istorijskom trenutku. Ivo može da iskoristi priliku i ubije oko. Spustamo se kozjom stazom niz breg, kroz divlje zasade šiblja i suvu travu, preko oštrog bračkog kamena. U Milni sam bila dosta puta i već počinjem da zadobijam osećaj svojatanja. Pogotovo je lako osetiti tako nešto u ovoj divljini, gde živimo poput šumskih ludaka. Javi se ono životinjsko u čoveku, počinje da prisvaja taj komad bračke džungle, na samom izlazu iz ostrvskog fjorda, sa pogledom put Hvara i na ostrvce Mrduju koje daje dodatnu zaštitu zalivu. 



Sedam na plošnu stenu koja se spušta u more, i posmatram mramornu vodu, glatku od bonace poput uja. Popout domaćeg maslinovog uja, gustog i slatkog.
Difovac pliva lertir stilom put Mrduje, njegova široka leđa se belasaju u daljini. Potpuni je mir i tišina. Svako malo pomislim na savršenstvo, na užitak koji puni ceo moj sistem.



Duro, duro me nimo...

Thursday, March 24, 2011

Magnifico!


Nirvana

"Evropa terra incognita" (Radomir Reljić, 1968)

Ništa me ne boli.



Wednesday, March 23, 2011

Iz "Pohvale ludosti", Erazma Roterdamskog



I tako Ludost govori:

8

E, ako me uspitate najzad nešto o rodnom kraju, jer se i dan-danas smatra da je za odlično poreklo osobito važno u kome je mestu odjeknula prva dreka — nisam rođena ni na lutajućem Delu, ni na valovitom Okeanu, ni u zasvođenim pećinama; moja domovina su ona Srećna ostrva na kojima uspeva sve bez oranja i sejanja. Tamo se ne zna za rad, starost i bolest; tamo ne raste na njivama asfodel, slez, lan, vučji bob ili pasulj, niti kakve druge trice te vrste; na sve strane ti mame oči i nozdrve mole, panaceje, nepente, majoran, ambrozija, lotos, ruža, ljubičica, zumbul — ukratko, pravi Adonisov vrt.

Rođena u takvom raju, nisam započela život plačem, već sam se, naprotiv, vragolasto nasmešila majci. Ja ništa ne zavidim moćnom Kronionu što mu je koza bila dojilja, jer su mene na svojim prsima othranile dve vrlo prijatne nimfe: Meta, kći Bahova, i Apedija, kai Panova. I njih vidite ovde u grupi mojih pratilaca i sluškinja. Ako želite da saznate pojedinačno njihova imena, čućete ih od mene, ali ipak ne drukčije nego na grčkom jeziku.

9

Ova ovde što tako ponosno uzdiže obrve zove se filantia (Samoljubivost); ovoj što kao da se smeje očima i pljeska rukama ime je kolakia (Laska); ova što napola spava zove se lese (Zaboravnost); ona tamo što se oslanja na oba lakta prekrštenih ruku zove se misoponia (Lenjost); ova s vencem ruža na glavi i zavijena u mirisni oblak je edone (Naslada); ona tamo s neodređenim i izgubljenim pogledom zove se anoia (Lakomislenost); najzad, ova okrugla, debeljuškasta, s glatkom kožom naziva se trife (Razuzdanost). Među devojkama vidite i dva muška božanstva od kojih se jedno zove komos (Gozba) a drugo negretos ipnos (Tvrdi san). Pomoću ovih vernih slugu podvrgavam pod svoju vlast ceo svet i vladam i nad vladarima.

Proleće

Došlo prolećence pa ne žalim više toliko za dalekim tropskim predelima, sad može malko da se uživa i u Beogradu (kad nije kiša) i da se konkretnije sanjari o Jadranu. Zaista ne cenim kontinent i privlači me život uz veeeliku vodu, ali on mi je uvek nekako nedostupan i ostajem u sivom gradu sa šarenim sadržajima, što i naš sajt dokazuje svaki dan. Cunjam po nekim zanimljivim projektima, u poslu sam i u svom svetu. 
Sve drugo je tek intermeco, ugodna ili manje ugodna promena ritma. 
Muzika je seksi, klopa dosta jednostavna ali ukusna. Stan uglavnom na ivici haosa. Bojler se pali noću, noću se uključuje i mašinka za šve, štednja bratko. Živci su mi se otanjili pa s vremena na vreme prsnem ili padnem u bed, a onda se sakupim i sve pet. 
Ono što mi se desilo je profesionalna ostvarenost iako sam materijalno na ivici zavisničkog ropstva. Uživam u svemu što radim, mada zna da bude vrlo naporno, zahteva dobru koncentraciju i mnogo mozganja, planiranja. Proizvodi se vrlo brzo vide i to je velika satisfakcija - ono što me drži van depresije. 


O,O,O... - ŠARLO AKROBATA


Tuesday, March 22, 2011

Boo


Fucking jebote, nisam samo ja luda. Iako priželjkujem da upoznam čoveka koji će mi imponovati svojim intelektom, stavovima i sitemom vrednosti, uporno srećem desničare. Rekoh luda, pošto sam levi ekstrem. I otkud te simbioze sa desnim ekstremima? Neverovatno. Postaje opšte mesto u mom životu...
Radim kao skot, umorna sam. Izolovala sam se poprilično. Čak je i chat uglavnom off. Radila sam osam sati, moram malo da iskuliram uz blog i muziku pa nastavljam.
Ili ne nastavljam? Ne bi bilo loše ni odmoriti se (povratni glagol).
Radio Paradise (hvala Slavku).
Gledam ovaj par što drže radio Paradise i razmišljam keko bi bilo lepo imati nekog cool čičicu pored sebe u zrelijim godinama.
Svejedno, bio tu ili ne, uvek će se naći neko sa kim možeš podeliti radost i otkrića. Biti Slobodni umetnik nije loše. :D


Zvuk


U moru raznih načina, današnju muziku delimo i na mekši i tvrđi zvuk. Ja, recimo, volim tvrđi. :D

Friday, March 11, 2011

Patim sa Japanom


Fuck, ovo je jezivo, uživo... Neka najezda loših stvari u poslednje vreme... 
Dođe tako neki period, i to baš često nešto dolazi, kad se stvari izvrću naopako i nemaš blagu predstavu šta ti sutra donosi. 
Da li ću, doslovno, vikend provesti u radu ili iščekivanju, da li će mi doći gost u nedelju, da li će mi platiti posao pa da trknem da uzmem kartu za bus (prva noć u busu u ovoj godini). Kad vidim more znaću da mogu malo da odahnem i uživam kako valja. 
Imam želju da se učaurim, da se sklupčam i da neko brine o meni, da me mazi po glavi i kaže ono "sve će biti ok", ali tako da me u to i uveri. Na sto sam strana, previše konaca u rukama - poželim da sam marioneta i da se odmorim zaista. Zato se toliko u mislima vraćam na HK, jer sam se tada poslednji put osećala potpuno zaštićenom i bezbrižnom. 
Zamorno je lelujanje po životu na ovaj način, bez čvrstog jezgra, bez leđa. Dakako, lakše je nego u lažnoj sigurnosti, bar si svom na svome i samo sebi odgovaraš i ne podnosiš nikom račune. Sloboda je i opojna i teška. Otvaranje je prošlo odlično, reakcije uh-ah-oh... Napravila sam jedan "bravo" katalog za Baneta, napravila neke planove. Ono što mi stalno fali je odmor i opuštanje, ovo me mrvi i mrvi i mrvi.... Malo se opustim danas, osetim napokon da sunce greje i cap tamo neki ogavni zemljotres udario na moje Japance i sva se sjebem... 
Hvataš se za ono malo lepih vesti, raduješ se tuđim radostima, svojataš ih prosto, trudiš se da upiješ što više svetle energije iz svemira - dobra muzika, pismo, duhovita poruka, lajk u pravo vreme na pravom mestu... 
Sad se mislim kako moji dragi i ja ličimo na neke stanovnike sanatorijuma, pobolele od raznih bolesti, uglavnom od beznađa i siromaštva, koji eto jedni druge uveseljavaju i hrabre, izdrži pile još jednu rundu, ne daj se. Primećujem kako se sve češće grlimo i govorimo jedni drugima da se volimo, kao da će stvarno smak sveta. Tolika količina ljubavi je ovde neobična pojava. 
Džeri sada spava van kućice u piljevini. Izgleda da je predebeo za svoju kuću. Obožavam ga, posmatram ga dugo svaki dan, peljam po rukama, hranim. Bilo bi užasno glupo ovde da ga nema. On je jedna čista životinjica. On mi je velika radost.