Friday, December 22, 2006

Nova slika

Danas nastavljam rad na novoj slici. Jos jedna u seriji kupacha. Nasmejanih, odevenih, sa sheshirima. Tako se to radilo u Splitu pocetkom proslog veka. U vreme kada je za jednu fotografiju bilo spremno da pozira pedesetak ljudi. Ne ljute se kad ih danas obucem u zive boje, izmenim dezene njihove odece, boje kose... Otrgnuti od zaborava jos jednom dobijaju priliku da budu u centru paznje.
Na plazi rado posmatram ljude, kako se opusteni izlezavaju i caskaju slobodno na razlicite teme. I stara tela dobiju poseban sjaj i lepotu. Cini mi se da na plazi nema ruznih ljudi. Sve deluje potpuno prirodno i kao da bas tako i treba da bude.
Ove slike su moj nacin da tu lepotu i razdraganost prenesem ljudima, ako izmamim osmeh-moja misija je uspela. Humor je moje oruzje u svojstvu borbe za umetnost.

Friday, December 15, 2006

Rembrant Toyotom stize na Beogradski sajam

Ima tome mozda i pola godine kako sam "izgooglala" drugara Danila Joanovica iz osnovne. Cula sam da je uspesan jazz muzicar u Holandiji. Ispostavilo se da je Radio Mileva imao smetnje kada su pricali o Dachi i da je on jedno vreme svirao nekakav punk a da je po profesiji moj kolega slikar. Da zivi u Amsterdamu, zivi. I zamislite, zivi od slikarstva. I to dostojanstveno. Shibnem ja Dachi mail, Dacha odgovori i kroz mailove krenemo da se prisecamo ekipe iz osnovne, profana... Jesenas sam napustila svoju garsonjeru i preselila se kod mog decka Pedje i nasla se u prilici da izadjem JA u susret nekom iz belog sveta! Danilo je boravio u stanu dok je bio u Beogradu.
U medjuvremenu, Dacha je reshio da dashak Amsterdama i svetske umetnicke bashtine "dopremi" u BG. Nedavno je tamo odrzana izuzetno posecena izlozba fotografija-reprodukcija svih poznatih Rembrantovih dela u originalnoj velicini. Dirljivo je to sto nesto toliko vazno a pride i atraktivno zahteva gotovo misionarski rad jednog coveka, zapostavljanje sopstvene profesije i nedostatak slobodnog vremena. Na ovaj nacin zelim da mu se zahvalim i pruzim punu podrsku jer verujem da kultura oplemenjuje i leci, a mi smo na ovim prostorima prilicno oboleli, zna se od kojih bolesti najvise-a redovi ispred ordinacija za nase boljke-ne postoje.