Monday, December 16, 2013

"Nova godina, kuca na vratima"

by inObrAs

I tako... desi mi se nesanica, pa onda razmišljam o svemu i ničemu... Kupila sam kartu do Splita (nikako taj avion, majku mu). Prethodni put sam tim povodom bila tamo na dočeku '91. Hejjj! Žurka na Pujankama, ja kao pala s Marsa, Vesna se ljubaka sa Smojom, pušimo na prozoru, neki mračni tipovi za kuhinjskim stolom, zapalim gde je odmah i trebalo, u Omišku u Robijev dvor. To je poslednji put da sam se družila sa Robijem. Ispostavilo se, posle rata, da je nula od čoveka. Less than zero.
A sad jedva čekam da provedem desetak dana kod Nikole i Joze, da se smejemo, kuvamo, tračamo i filozofiramo. Onako kako je to sa pravim drugarima.
Imam želju da se šetam, da gledam u more i udišem taj morski zrak, da malo odmorim mozak od ovog sivog grada, rutine na poslu...
A najbolje se putuje, kada putuješ sam. ;)

Thursday, October 31, 2013

Džabe si bogat

Od davnih dana osećaš se usamljeno, kao da imaš mnogo toga što bi mogao da daš, ali nemaš kome i onda džaba ti što si bogat, kad ta tvoja bogatstva nikog ne interesuju. Ili bi možda i interesovala nekog ko je malo obrazovaniji, otvoreniji prema svetu. Povremeno nadješ na nekoga sa kim možeš da podeliš nešto i onda si srećan, a onda opet svi recepti padnu iza ormara, haljine se zgužvaju, čipke izblede od čekanja...
Gradio si dom, sreću, ideal i pošto si bio izneveren, prestao si da veruješ u to. Znaš da možeš, znaš da to filmski umeš, ali publika ne uvažava trud. Nema fidbeka.
Ti si ustvari kao neki ćup sa blagom koji ostane zakopan na nekom očiglednom mestu na koje se niko nije setio da pogleda.

Mobile Tree by beyzayildirim77

Sunday, October 13, 2013


-Ostani tamo i snimaj situaciju. Meni ta dva drona deluju skroz otkačeno. Idem do aparata po kafu i cigarete.
-Uzmi mi veću kesicu kristala.
-Hoću Veliki.
-I C50. I veliki sendvič sa lososom.
Loupi skliznu pokretnim stepenicama na dodnji nivo tehnološkog parka i očita platne kartice na soda mašinama. Stavila je sve u torbu i zaputila se nazad a pogled joj je lutao po nepreglednim metalnim konstrukcijama osvetljenim neonom, sa skulpturama od pare i hologramskim reklamama.
Swezly je stajao vrlo blizu jednom dronu koji je nešto premetao sa jedne strane staze koja je vodila kroz park na drugu. Ustvari je delovao tek kao glupa radna mašina i Loupi se upitala odakle joj opet takva ideja.
Ispeli su se konstrukcijom na jednu lepu staklenu terasu sa koje je pogled pucao na dolinu u čijem su dnu bili ribnjaci i postrojenja ze preradu ribe, a iznad ribnjaka čak i jedan red borova koji su tu i tamo posadjeni podsećali ljude na to da je nekada na zemlji bilo zelenila u izobilju.
Od kada je doneta uredba da se štedi struja, grad je bio prilicno taman, osvetljen tek sa malo neona, tako da je nebo bilo čarobno osuto zvezdama.
Lou i Swez su voleli da svoje večeri posle rada u fabrici provode na krovovima grada, u industrijskoj zoni, gde su za rekreaciju konstruisani ovakvi tehno parkovi, koji nisu imali skoro nikakvu posećenost, osim kada su tu organizovana neka zbivanja, a to se dešavalo prilično retko.
Ogromni hologram sa njihove leve strane promovisao je novi narko napitak, potpuno bezbedan za zdravlje ali poguban za vaše slobodno vreme. Dakako, konzumacija je bila dozvoljena samo van radnog vremena. Fabrike su morale da rade punom parom.
Lou i Swez su se retko odavali takvom zaboravu, isuviše su voleli da uživaju u svojim malim zadovoljstvima. Kao što je bio C50. Napitak na bazi vitamina C i jos 49 drugih sastojaka od kojih je koža na kratko postajala neonski svetlucava, plavičasta i onda bi takvi, poput dva čudesna izvora svetlosti plesali dugo po platformama tehno parka, premetali se i uvijali u ritmu vetra koji je strujao kroz staklene cevi koje su ukrašavale platforme.
Lou je odložila kafu na javni grejač da je pričeka dok završe sa plesom.
Swezly napravi jednu moćnu piruetu, doskoči na kosi krov jedne od građevina i skliže se pravo do grejača, u letu uhvativši termos sa kafom.
-Gde su cigarete, ljubavi?
-Kod mene su... sačekaj. Loupi se zatrča do same ivice platforme, raširi ruke prema noći, duboko udahnu i zalete se kao Swezu.
On je sedeo u jednom mračnom kutu i srkao kafu a širok osmeh blistavo belih zuba sijao je ka njegovoj dragoj. C50 je izgubio već svoj moćni efekat.
Zagrljeni su povlačili dim iz elektronskih cigareta i srkutali kafu.
-Šta misliš, Swez, hoće li nam ikada dosaditi ovo?
-Suviše je dobro i jednostavno da bi moglo da bude dosadno. Meni nikad nije dosta ovoga.

Sunday, September 1, 2013

Nesto razmisljam

Trenutacno se osecam kao jednostavna zena, koja sanja o lepoj kuci, zgodnom muzu, vecerama sa prijateljima, porodicnim izletima. Mozda je malo kasno da se fokusiram na takve ciljeve jer mi je vec skoro 38 godina, a mozda stvarno nikad nije kasno. Imam lep stan, ali nemam dovoljno sredstava da u njemu udobno zivim, svi muskarci koje smatram zgodnim su ili zauzeti ili problematicni, vecere sa prijateljima nemam gde da organizujem a o ostalom da ne pricam.
by selinmarsou
Pitam se hoce li me ovakvo sanjarenje drzati duze od nedelju dana? Prosle godine kada sam se vratila sa mora takodje sam se okurazila za takve ideje jer mi je bilo vrlo prijatno da delim stan sa Nikolom i barba Mariom, kao sto mi je i sad bilo lepo sa Nikolom i Jozom. Skuzim da ima prijatnih i jednostavnih ljudi sa kojima se moze lepo i u miru funkcionisati, za razliku od traume koju sam dozivela onomad. Postoje i brizni ljudi, kavaljeri, a ne samo bahati sebicnjaci.
Imam mnogo toga da pruzim, a nemam kome! Zatvorila sam se, isfrustrirala, obeshrabrila. Dobrotu ljudi uzimaju zdravo za gotovo, ne cene trud i angazman. Sebicluk je postao opste mesto, samo se grabi a malo daje. To vidim i po sebi. Ustezem se da pruzam ljudima jer se bojim da ce upravo zbog toga da me podcene. Koga zmija ujede i gustera se plasi, ehem.
E sad, u nekim momentima brane padnu i tada je prilika da se nesto dogodi, ali to brzo prodje, zid se ponovo podigne i nastavi se faza povrsnih odnosa. Kad setam Linu srecem puno usamljenih ljudi koji razgovaraju sa svojim ljubimcima. Psi i mace postaju nam supstituti za partnere, decu. Ta jednostavna, zahvalna bica postaju nam bliza od ljudi i njima se ne libimo da pruzamo ljubav i paznju jer znamo da na nju nece pljunuti.

Thursday, May 2, 2013

Alone, by Edgar Allan Poe



From childhood's hour I have not been
As others were; I have not seen
As others saw; I could not bring
My passions from a common spring.
From the same source I have not taken
My sorrow; I could not awaken
My heart to joy at the same tone;
And all I loved, I loved alone.
Then- in my childhood, in the dawn
Of a most stormy life- was drawn
From every depth of good and ill
The mystery which binds me still:
From the torrent, or the fountain,
From the red cliff of the mountain,
From the sun that round me rolled
In its autumn tint of gold,
From the lightning in the sky
As it passed me flying by,
From the thunder and the storm,
And the cloud that took the form
(When the rest of Heaven was blue)
Of a demon in my view. 












Poe (blackdahlia)

Friday, April 26, 2013

Gayatri Mantra

'You need to be happy to live, I don't.' Rece Kianu Rivs. To je to. 

O Gajatri mantri


T:
Oṃ bhūr bhuvaḥ svaḥ
tát savitúr váreṇ(i)yaṃ
bhárgo devásya dhīmahi
dhíyo yó naḥ pracodáyāt



A literal translation of the Gayatri verse proper can be given as:
"May we attain that excellent glory of Savitar the god:
So may he stimulate our prayers."
The Hymns of the Rigveda (1896), Ralph T. H. Griffith


Wednesday, April 24, 2013

Tuesday, April 23, 2013

Thursday, April 11, 2013


Imali smo nase svetle trenutke, a onda su oni krenuli doslovce da odumiru, vukuci nas sve pomalo dublje u ponor. Sa svakim sagorenim idealom bivali smo manji i beznacajniji. Nekolicina je napravila odstupnicu u informisanosti i obrazovanju, vecina u pukim uzicima. Ego trip doziveo flip.
Moram da priznam da mi je bolje nego ikada, bez obzira na surovu realnos s'o bi reko Avalski kartel. :D
Ustvari i bolje a i gore nego ikada. Jako cudno! Magija podvojene licnosti. :)

Friday, March 22, 2013

Buika - Un Mundo Raro

Istina

Mora da sam ozbiljno poludela kad pisem blog svaki dan :D. Znaci meracim se da gledam "U raljama zivota", smejem se, ne prestajem. :D
Ne znam da li se vama desi da vam se svidi neko djubre od pesme, pa jos i da se kosi sa vasim osnovnim zivotnim nacelima. E u tom stilu se Dragani i meni svidja jedna gadno navijacka stvar, koju umalo da pustimo u najpogresnijem mogucem drustvu ;). Apropo tekme danas. I zato ja danas gledam "U raljama zivota", divnog Rajka Grlica, po tekstu Dubravke Ugresic. Mislim, sta ces lekovitije?
Pitanje je i toga da li verujes da je istina jedna? Tu dolazi do velikih razmimoilazenja medju ljudima. Dovrsila sam sinoc sladak filmic o toj temi... suprotan mojim uverenjima "Cloud Atlas". Romantican je i lepo snimljen, ali prica nije ni malo ubedljiva. Uopste nije potrefio u duhovnu notu. Onda je, mislim, bolje, pisati o suvoj psihopatiji i tu naci nesto sto makar deluje nadrealno, nego ovako plitko pristupiti zanimljivoj temi, a jos sa reputacijom koju imas. Glupo, skroz! Uostalom, ima ko je objasnio ljubav i romantiku na sto puta poeticniji nacin. Uzas. Sladak filmic? Ma uzas!
I tako sinoc zabodem potpuno bezveze do jedno 4 pola 5 a ujutru me u pola deset probudi postar i potpuno me upropasti. Srecom nemam puno obaveza pa prezivljavam, ali najvise bih volela da do vremena za spavanje, pisem, gledam filmove i slusam muziku. Ozbiljno! Zeljna sam sama sebe na svome :).
Ta-na-na-na. Otkazala sam dogovor i sad sam solo. Ne da me je nesto smaralo, ma jok, umooornaaaa, zeljna sebeeee...
A moja prva pomisao kad me je postar pozvao bila je da je u pitanju neki manijak iz proslosti ili okruzenja, koji je dosao u nenajavljenu posetu ili da je pak u pitanju kutija sa telecim srcem kao sadrzajem. Medjutim, nista tako dramaticno, obicna posiljka.
Istinu ne treba zloupotrebljavati, ali se isto tako ne treba ni kriti od nje. Nema prave srece dok nisi u skladu sam sa sobom, dok nisi istinit. Taj sklad misli, emocija i delanja, nesto je cemu bi svako trebalo da tezi.
Nevaljalstvo ne moze da ima svoje pokrice u izuzetnosti. Jednostavno receno, jedno drugo potiru.
Takodje je i ljubav odlika jakih i plemenito osecanje, dok je ljubomora i skrtost odlika slabih.
To su jednostavne istine kojih treba uvek da budemo svesni.
E da... oko mene se i dalje mnoze zaljubljeni, kao zecevi!

Thursday, March 21, 2013

Posast ljubavi





Odjednom oko mene, to ne mogu da ne primetim ma koliko pogubljena i zauzeta bila, neka ogromna kolicina zaljubljenog naroda, sve pršti od emocija, priča, ludila, a deluje kao zarazna bolest koja se širi geometrijskom progresijom. Što bi bilo dobro da je to ustvari početni talas izlečenja od mraka u koji je civilizacija upala. Bar iz moje perspektive, a o mojoj perspektivi ovde je i reč.



Kapiram da su misli Džoa Stramera negde u tim vodama plivale dok je pisao ovu stvar. Mislim, halooo, ne preterujem, ne mislim da sam ja neki mislilac, poeta, prorok. Jok ja. Tek nešto mozgam jer mi se može.

Danas sam, napokon, uspela da uđem u ritam sa poslom i poskidam sve repove. Mnogo mi je laknulo, ma kao tičica sam. Mislim se, od sutra mogu da se vratim sebi... ovo je stvarno bilo too much svega što umara. Malo bih park, bajs, joga, žene, doduše u domaćoj varijanti. I sad sebi malo dajem za pravo da drvim svetsku politiku.

Zvao je Ivo, moj dragi, dragi frend, raspoložen, dobar, ma baš pozitiva. Pisala Sneža, u fulu, kao i obično. Moj brzi mozak, moj true, true friend. Onda Dragana, na mobaču, kikiki, kao i uvek i dobar plan za ženski žur. Svetlana šalje novi dizajn da bacim pogled. Nekako mi bre srce puno kad su mi tako veseli, jer smo skupa prošli sito i rešeto. Dobro, Svetlanu znam od skora, ali nije da nismo imale neki zajednički put i savezništvo. Dobri i kvalitetni ljudi su jednostavni. Sa njima je lako družiti se, sarađivati. Svetlana je dosta čvrsto utemeljena u svojim stavovima za razliku od moje večite kolebljivosti, popustljivosti i razmatranja nijansi i to je odlično za obe, čini mi se. Sa Ines, pak, postoji razlika u tome što je njeno prevagnulo ka ezoteriji dok se moje i dalje čvrsto drži činjenica. A emotivno bogatstvo je jednako. Itd. Ima jako mnogo toga, ali nema razloga ovde dalje o tome pisati jer već i ovo je neinteresantno eventualnom čitaču. Ljudi vole pikanterije, a ove moje pozitive su generalno smaračke. :D

I naravno, bilo bi lepo da su sve moje ovčice na broju, ali nisu. Moja omiljena, crna ovčica je negde odlutala i sad ja nemam sa kim da smišljam nestašluke. Stojim na livadici, njušim cveće, štrpkam travke i čekam. Da se vrati. Da se igramo.



Wednesday, March 20, 2013

Superheroine's End



Danasnji dan je bio pokusaj zivota punim plucima! Jutro u Crier-u, veselo i radno, cak sam i parice dobila. Onda Ada, susret sa dragim, dragim Alexom (koji me je bas sinoc zasuo gomilom PTTB-a), Linina radost (odmah je uletela da pomuti vodu nekim pecarosima u pokusaju i dajem glavu da je dotrcala nazad k meni sa osmehom), blejaz i cantranje sa Svetlanom u ljuljasci Na kraju sveta, zgodni konobari puni komplimenata,  odlazak kod Svetlane na sjajnu zdravu klopu, smejanje, bliskost, rad... Lov na taxi i posle pola sata, odlican ulov, taksista u nirvani, ja u shavasani i brz i kvalitetan zavrsetak radnog dana do 22h. 
I zasto se ipak osecam pregazeno i nedovrseno? 




Tuesday, March 19, 2013


This body. This body holding me. Be my reminder here that I am not alone in
This body, this body holding me, feeling eternal all this pain is an illusion.

Hvala, rekoh, hvala samoj sebi sto je bilo momenata kojim sam zaduzila svet oko sebe da me pripazi sada kada mi treba vestacko disanje da prezivim ovaj haos u kom sam se zatekla. 
Zasto treba toliko truda za sve, toliko muke, patnje, zrtve? Pravo zbori Dragojlo, pa zar smo ovo zasluzili i sta smo to tako gadno uradili nekada da nam se sad ovako vraca? Grlimo se kao dva majmunceta... promenis model i opet sve k'o uz k'rac. Nejesti ne vise kao deo dijete vec zbog mucnine od stvari koje si video i doziveo, osetio. 
Moras da budes stena da bi uklopio sve u svoj sistem a ne da samo okrenes ledja kao poslednji pizdek.Jer onda si beskicmenjak i nisi vredan svog bitka. 
Gde je covek sa kicmom koji mirise lepo?
Posao, posao, posao, pisma, poruke, setnje, patnje, kikot, poveravanje, podrzavanje, posao, posao, posao.
Askeza kao umetnicki izraz, askeza kao nuznost, pristojnost. Uljudni post, lepote celibata. 

Saturday, February 9, 2013

UPSIDE DOWN


Evo kao na ovoj fotki kojom cu ilsutrovati post, tako se meni zivot u 2013. godini okrenuo naglavce. Vratile su se ambicije, pojavili novi ciljevi i neke stvari su dosle prirodno, kao privucene mojim, nazovimo ih, novogodisnjim rezolucijama. Ponovo uzivam u kuvanju, ovaj put zdrave hrane, frizider je pun voca i povrca a pijaca me vidja skoro svaki dan, roje mi se nove ideje za pripremanje starih namirnica u glavi kao lude. Danas mi je mama donela stari Oliverov blender, jednu od lepih uspomena koju imam na tog coveka. I zblendala sam nam svima neke vocke i tako... :) Uzivam u setnjama sa Linom, u vidjanju sa rajom, u stvaranju, u seriji koju gledam.
Ne gubiti nadu, nikada, jako je vazno. Verovala sam da ce biti ovako i sada kada je ponovo sve na svom mestu, kada sam ja opet ja, necu se busati u grudi, jer ovo je vec ne znam koji put da se dizem iz pepela, ali cu se plasiti pada manje nego ikad.

Thursday, January 31, 2013

THINK POSITIVE


Baš sam 'nako fino relaksirana i u raspoloženju za pisanje, poslovi mi se privode kraju (oni veliki) a manji ostaju tu a ja u nadi da ce se oni oplođivati i množiti.
Pitam se zašto uopšte nekog zanima ovo što ja pisem, jer vidim da imam 3 sledbenika. Mozda slucajno. Addujes nešto tu i tamo. A ima i lepih fotki :)
Tu negde oko Nove godine krenuli su da mi se šire vidici, mislim, ne u nekom nenormalno-manicnom smislu, da cu da idem okolo i propropovedam po forumima i parkovima, vec onako korak po korak, od formiranja jako lepe stranice na sajtu pinterest, diskretnog preuređenja sobe, preko odluke da se resim nekih ruznih navika, pocnem zdravo da hranim i generalno budem boja sestra, ćerka, unuka i prijatelj. I čini se da mi odlično ide!
Desetak dana posle NG pozvali su me iz jedne male porodicne firme da mi ponude trajan honorarni angazman za dizajnera i 

Sa odusevljenjem sam prihvatila i prionula na posao.
Zatim mi je dragana nasla sjajnu tezgu da radim knjigu za jednog profesora, prepisujem i srešujem rukopise, radim dizajn, prelom, likovnu opremu. Ma divota. 
I tako se najedared zateknem zatrpana poslom, 10 kila laksa i 100 puta srećnija.
A ciljevi su predamnom, pa videću da li ću uspeti da ih ostvarim kako sam zamislila. Jun mesec sa Linom u Splitu, radno preko neta u vezi sa firmom. I od polovine septembra do karaja okrobra Otava sa izletom u New York (Sneža i ja, road movie trip, Telma i Luiz, šta ja znam).


Unapred se radujem tako lepim planovima i dacu sve od sebe da ih ostvarim.
I još jedna fotlica kao bonus, kad ste već tako slatki!
Namojte da vas zbune teme ilustracija - radim na udžbeniku iz ugostiteljstva.