Wednesday, November 30, 2011

Budimo Kanađani iako smo Srbi

Talking Heads - "And She Was"

Boraveći nekoliko puta u Kanadi, imala sam priliku da se uverim da je moguće da se većina ljudi u vašem okruženju ponaša ljubazno, pristojno i predusretljivo. Te da se vaše greške ne smatraju momentalno za najcrnje namere. Navešću odmah primer.
Jednom prilikom cunjala sam Otavskom ulicom Bank, jednom od najšarmantnijih ulica koje sam videla u životu. Tu su najslađe radnjice, piljarnice, pekare, kafići u celoj Otavi - čovek i sam može lepo da se provodi satima.

Negde u toj cunjaži morala sam hitno u toalet, pa sam ušla u jedan Tim Hortons kafe, zamolila konobaricu za ključ od prostorije a tek po obavljenom poslu stala za pult da poručim kafu.

I dok su mi pripremali kaficu ja sam bacila pogled iza sebe i sa zaprepašćenjem ugledala dug red iza svojih leđa... Niko nije vikao, protestvoao, psovao, bogoradio nit me mrko pogledavao. Mirno su čekali red svi pa i jedna gospođa u invalidskim kolicima. Izvinila sam se i izašla, bilo mi je vrlo neprijatno. A reakcija me je zapanjila posmatrano iz balkanskog ugla. Imam utisak da bi u Beogradu svi odreda istripovali da sam namerno stala preko reda, da bi me malo ne linčovali na licetu mesta.

Jako se često setim te scene kad neko stane ispred mene u redu, iako je došao kasnije. Pomogne mi da ne odreagujem ružno ni u sebi.

Opet, verujem, Kanađanin na Balkanu mogao bi ostati krajnje šokiran. Koliko god budila kanađansko u sebi ne uspevam da nađem dovoljno smisleno opravdanje za ljude koji bez pardona ne ispunjavaju obećanja, "zaboravljaju" da plate za završen posao, nisu u stanju da vam napišu ni kratak mail kad odustaju od dogovora, ne odgovaraju na poruke, mailove, ne javljaju se na telefon. Život trenutno jeste težak mnogima. Zašto ga dodatno pogoršavamo gradeći trule međuljudske odnose i rušeći postojeće?

Ono što planiram je da se takve omaške ne dešavaju meni. Lagala bih kad bih rekla da nisu. U svojim depresivnim fazama nisam odgovorila na nekoliko mailova, nekim ljudima sa kojima sam prestala da se družim nisam čestito obrazložila zašto je to tako, itd. Samu sebe kamenujem zbog toga sporadično. A zbog nekih stvari, nekih ljudi koji su činili/nisu činili neke stvari, dođe mi da ih ujedam, da ih prodrmusam, raščerupam... i sve tako nešto, totalno nekanađanski. 

Tuesday, November 29, 2011

Apple Cider

Kreneš dalje, u nepoznato, tamo gde su oblici, mirisi, drugačiji, plavlji, žući, nasmejani, goli. Odcepiš se od prošlosti i zakoračiš u mrak, pa šta bude.
Odavno si skapirao da ne možeš da živiš u šablonu i iz te perspektive ni ovo ne bi trebalo da te zbunjuje.
Život se po ko zna koji put okrenuo naglavce! Krećeš da se miriš sa tim i da tražiš načine da upeglaš neugodne nabore sadašnjosti.
Kako god bilo, brzo, vrlo brzo, neće te biti. Memento mori et carpe diem.
Probaš po ko zna koji put zločeste jabuke. Osećaj je i dalje sjajan a griže savesti nema.


Sunday, November 13, 2011

Linolada

Koliko ja volim ovo moje kučište, to je STRAŠNO! Svakim danom sve više, majke mi.
Evo je na fotki snimljenoj u nekom od lepih novebarskih popodneva, uživa pod zracima sunca.
Nije što je moja nego je stvarno mnogo slatka i simpatična. Voli da se igra, juri, začikuje. nije agresivna, ne reži. Brzo trči i neumorna je a to trčanje je skroz smešno zbog njenih kratkih nogu i velikih ušiju koje lepršaju. Lina je znatiželjna i dobroćudna kuca. Osim trčanja voli i da pliva, hrabro skače u vodu, voli nanose jesenjeg lišće, skakutanje po pesku.
Svim ljudima koji dođu u kuću ona odmah priđe u nameri da se bar malo zbliže. Još ako uspe i da se ugnjezdi u krilu...
Lina spava samnom u krevetu, voli da se naguzi do mene i često me dobro izgura do ivice. Spava puno. Retko se desi da ustane pre mene i to ako joj je hića za wc i onda malo zavija, gricka i laje da mi da do znanja da mi valja požuriti iz kreveta pravo pred zgradu.
Lina u svakom parku stekne brzo drugare jer ona za šas raspomami kučiće na igru. Vole je i kuce a i njihovi gospodari. Uopšte nam često prilaze na ulici ljudi da kažu kako je lepa i da je maze.
Divno je živeti sa izuzetnim psom, brinuti o njemu, zaspivati grleći ga... uh... ja malo malo pa je čačkam nešto, mazuljam, ljubim.
Ona je moja princeza patuljčica. 

Thursday, November 3, 2011

Palo mi je napamet, a mislim da ne bi bilo nezanimljivo napisati o tome koji red, nemam pojma koliko su drugi ljudi svesni te mogućnosti ili se bave idejom da u sebi nosimo dobro i zlo, uslovno rečeno, mračnu i svetlu stranu, anđela i đavola. Zabludelog monaha i Terezu u zanosu. Najzeznutiji momentu u životu su upravo ti kada balansiramo između ta dva, jer je opšte uverenje da dobro treba da prevagne. Ma, verujem da je stvarno tako - nekako. Ali ne kaže se slučajno da je najslađe zabranjeno voće.
Vama na usluzi, gospođica Balansero.

Saturday, October 29, 2011

Beograd ulazi u fazu intenzivnog račuraskog poluopismenjivanja kroz veliku modu korišćenja Facebooka.
Internet postaje potreba svakoga ko iole mora da funkcioniše u društvu, obavlja poslove.
"I have lost a job, I have got an occupation", pročitah na nekoj fotki sa protesta na Wall streetu danas. Lepo se nadovezalo na moj trenutni osećaj.
S obzirom da jedno vreme neću raditi, rešila sam da to vreme lepo iskoristim, za učenje i stvaranje, knjige, dokumentarce, serije, filmove, mala životna zadovoljstva, čak mogu reći jeftina.
Kad je Lina danas u jednom momentu onako smešno kereći se otresla celim telom, keva je upotrebila za to izraz - resetovala se! E, odličan termin za ovo što bi ja da uradim... da reinstaliram svoj sistem ili bar resetujem, uradim disc cleanup i ubacim neke nove softvere.
Ide mi se u pozorište. Glumci su često mimo sveta.
Htela bih da probam da uradim neke lepe Linine fotke i da onda radim na njima, da ih razvijam i razbijam im značenje.

Za redom čitam dve knjige u kojima se potpuno gubim. Tja, radije se gubim u nekom morsko letnjem ambijentu beskrajnog raspusta... nije, ali biće.
Slatke izjave naklonosti motaju mi se u glavi.
U Grinetu se pojavila Moka sa pomorandžom.
Otkrivam muziku, pisce, fantastičnu seriju...
Šetam na relaciji Dorćol - Tašmajdan - Dorćol - Klinički centar. Otkrivam nove ulice, haustore, unutrašnja dvorišta. Iskustva kakva je pravi gušt doživljavati natenane, s punom pažnjom... Jedan stan na prvom spratu, ovalan a iznad tačke gde se dve ulice spajaju u jednu. Saznajem da neko koga znam tu baš stanuje. Naletim i na stare toponime, ali su senzacije novog jače.


Friday, October 7, 2011

Onaj osećaj kad lebdiš na oblaku platonske ljubavi a poznanik ti nabacuje ideju o oralnom seksu sa svinjom.