Wednesday, December 28, 2011

Prostori iz mašte





















Tuesday, December 27, 2011

Adored










Monday, December 26, 2011



Bogami sam počela da se dobro zabavljam na kučkarenju sa Linom. Dobra ekipa se skuplja na Kališu, sita se nasmejem i zabavim! Još nas je i zima počastila relativno visokim prosečnim temperaturama a učestalije magle nisu mi mrske jer su simpatično spooky. Ponovo sam se vratila isčitavanju Robota Hobotnice, Tumblr stranice Djecaka. Super su momci, sjajni. 
Koristim prednost novih sluški, zabijem u uši i odvrnem Kuje i lasere do kraja, da nadoknadim što sam par meseci slušala muziku tiho. Dobra vremena.




Tuesday, December 20, 2011

Promocija Abraksasovog vodiča niz dokumentarni film u DOB-u


Večeras sam bila na promociji Abraksasovog vodiča niz dokumentarni film, u maloj sali Doma omladine, feels like home sala, feels like home tema, feels like my man Bojan Pandža, autor. Tribine i promocije, otvaranja izložbi, festivala, uglavnom su težak smor, a ono što pamtimo su incidenti i ispale, tipa kad je moderator tribine o Milošu Formanu u Narodnoj biblioteci tiltovao neprestano ponavljajući jedan slog sve glasnije i glasnije nemogavši da se seti ostatka reči. Bogami sam se ujedala ze jezik da ne krenem naglas da se smejem.
Bojan je bio zbunjen-sluđen ali je to dalo specijalni šarm ovom događaju, mislim, odavno se nisam ovako dobro zabavila i oraspoložila za kratkih sat vremena. Neki čika do mene i ja smo se slatko kikotali, k'o školarci.
Empatija koju je B. razvio prema raznim neobičnim i devijantnim ljudima i pojavama, koja se stiče prvo dubinskim sagledavanjem sebe i svojih ograničenja i izopačenosti, utešna je nama što takođe nismo od ovoga sveta. Meni je prvi takav boost bio u susretu sa Henrijem Milerom, kad sam zaronila u Ružičasto raspeće, sagu o ljubavi, seksu i gladi, sagu iskrenu ne do koske, nego do hrskavice. Od tog momenta bila sam sigurna da nisam usamljena i da nas ima svugde i da se može živeti uzbudljivo i ispunjeno iako ste jako siromašni. Ustvari mi ta filmska scenarija sami sebi kreiramo ako smo dovoljno maštoviti i širokih vidika.
Autor se bavi temama koje me u srce diraju, serijskim ubicama, shooting rampages, crack addicts, itd. Bilo bi šaškasto da se potpuno poklapa sa mojim fiksacijama, ali nije baš tako, no, senzibilitet za radost mračnjaštva je vrlo sličan.
Mislim da Bojan definitivno MORA da se bavi pripovedanjem, ne verujem baš usmenim (mislim da bi ga to ubrzo ubilo...) i da treba da se nađu načini da se to finansira. 

Friday, December 16, 2011

Signali u noći

U hotelu je zabranjeno pušenje. Kupila sam mentol West, multivitaminski napitak i kroasan sa ušećerenom svinjetinom u dragstoru. U ljubičanstvenoj spavaćici išunjala sam se na terasu, sela na drvetom obloženi patos terase i iza zaklona od bilje koje je posađeno duž celog sprata zapalila cigaretu i otpuhnula dim u vrelu noć Bangkoka.
Službenik hotela  rukama u belim rukavicama usmerava taksiste ka ulazu u hotel, dok ga sa visine posmatra pozlaćeni Budin kip koji krasi oltar na prilzu kompleksu.
Srebrni mesečev disk kao da se zaustavio na mastiljavoj nebeskoj podlozi.

Hiljadama kilometara daleko, zamišljam, jedan čovek privodi kraju noćnu smenu, dan sivkastim tonovima kreće da smenjuje noć, on obilazi još jedan veliki krug oko objekta i zastaje i zagledan u more opasano kopnom zaliva pali zlatni York.

Zalazak sunca - Jovan Dučić

Tuesday, December 13, 2011

Mikro

Smaramo se lik i ja najstrašnije, ne često, tek kurtoazno, ali i to je dovoljno za najgrđi popizd. Mrzimo se familijarno.
To mi trenutno najviše pada u oči, najaktuelnije je u toj sferi.
Kao radnik sam ostala obespravljena i slabo plaćena. Pritom je posla jako malo.
Ali je obrazovanje i umetnost na nivou! Sa duhovne strane sam ispunjena kao retko kad.
U mikrosvetu, na mikroblogu.

Primećujem da ovo što sam do sada napisala zvuči kao Štulićeva pesma.

Tesko vrijeme - Azra

Wednesday, November 30, 2011

Uloga anđela i zecova u mom životu

Koristim ovaj prostor da se zahvalim mom prijatelju Rikiju zvanom Raja, na potpuno nezasluženoj podršci koju mi pruža, na savetima, na tome što me sluša, što je otvoren za zezanje, što uvek ima lepu reč a nije pička pa da ne sme da iskritikuje. A kad kritikuje ne leči time svoje komplekse.
Raja je jedini moj frend koji je skužio da bi mogla imati svoj blog, pa zato pretpostavljam da može na ovo i da naiđe. On nije kao moj Draganče zvani Dragiša mnogo otvoren za cico maco, grlim te, ljubim te, što možda deluje pederski, ali ja to kod Dragiše oboooožavam. I ja sad kad osećam potrebu da vičem Raji kako ga volem, slutim da bi to njemu bilo aprijatno...
Pa eto, možda Raja na ovo nabasa, pa porumeni, hihi.

U nekim periodima života ljudi odigraju uloge u životima drugih ljudi kao po nekom obaveznom scenariju. Kao Zvonko što me je pripremao za Akademiju, kao što me je moja Jela uputila na neke vrlo važne stvari koje su rešile neke moje muke. Anđeoske uloge.
Nada za opstanak ljudske rase upravo je u tim anđelima koji su spremni da preuzmu na sebe teret saveta i podrške.