Thursday, October 31, 2013

Džabe si bogat

Od davnih dana osećaš se usamljeno, kao da imaš mnogo toga što bi mogao da daš, ali nemaš kome i onda džaba ti što si bogat, kad ta tvoja bogatstva nikog ne interesuju. Ili bi možda i interesovala nekog ko je malo obrazovaniji, otvoreniji prema svetu. Povremeno nadješ na nekoga sa kim možeš da podeliš nešto i onda si srećan, a onda opet svi recepti padnu iza ormara, haljine se zgužvaju, čipke izblede od čekanja...
Gradio si dom, sreću, ideal i pošto si bio izneveren, prestao si da veruješ u to. Znaš da možeš, znaš da to filmski umeš, ali publika ne uvažava trud. Nema fidbeka.
Ti si ustvari kao neki ćup sa blagom koji ostane zakopan na nekom očiglednom mestu na koje se niko nije setio da pogleda.

Mobile Tree by beyzayildirim77

Sunday, October 13, 2013


-Ostani tamo i snimaj situaciju. Meni ta dva drona deluju skroz otkačeno. Idem do aparata po kafu i cigarete.
-Uzmi mi veću kesicu kristala.
-Hoću Veliki.
-I C50. I veliki sendvič sa lososom.
Loupi skliznu pokretnim stepenicama na dodnji nivo tehnološkog parka i očita platne kartice na soda mašinama. Stavila je sve u torbu i zaputila se nazad a pogled joj je lutao po nepreglednim metalnim konstrukcijama osvetljenim neonom, sa skulpturama od pare i hologramskim reklamama.
Swezly je stajao vrlo blizu jednom dronu koji je nešto premetao sa jedne strane staze koja je vodila kroz park na drugu. Ustvari je delovao tek kao glupa radna mašina i Loupi se upitala odakle joj opet takva ideja.
Ispeli su se konstrukcijom na jednu lepu staklenu terasu sa koje je pogled pucao na dolinu u čijem su dnu bili ribnjaci i postrojenja ze preradu ribe, a iznad ribnjaka čak i jedan red borova koji su tu i tamo posadjeni podsećali ljude na to da je nekada na zemlji bilo zelenila u izobilju.
Od kada je doneta uredba da se štedi struja, grad je bio prilicno taman, osvetljen tek sa malo neona, tako da je nebo bilo čarobno osuto zvezdama.
Lou i Swez su voleli da svoje večeri posle rada u fabrici provode na krovovima grada, u industrijskoj zoni, gde su za rekreaciju konstruisani ovakvi tehno parkovi, koji nisu imali skoro nikakvu posećenost, osim kada su tu organizovana neka zbivanja, a to se dešavalo prilično retko.
Ogromni hologram sa njihove leve strane promovisao je novi narko napitak, potpuno bezbedan za zdravlje ali poguban za vaše slobodno vreme. Dakako, konzumacija je bila dozvoljena samo van radnog vremena. Fabrike su morale da rade punom parom.
Lou i Swez su se retko odavali takvom zaboravu, isuviše su voleli da uživaju u svojim malim zadovoljstvima. Kao što je bio C50. Napitak na bazi vitamina C i jos 49 drugih sastojaka od kojih je koža na kratko postajala neonski svetlucava, plavičasta i onda bi takvi, poput dva čudesna izvora svetlosti plesali dugo po platformama tehno parka, premetali se i uvijali u ritmu vetra koji je strujao kroz staklene cevi koje su ukrašavale platforme.
Lou je odložila kafu na javni grejač da je pričeka dok završe sa plesom.
Swezly napravi jednu moćnu piruetu, doskoči na kosi krov jedne od građevina i skliže se pravo do grejača, u letu uhvativši termos sa kafom.
-Gde su cigarete, ljubavi?
-Kod mene su... sačekaj. Loupi se zatrča do same ivice platforme, raširi ruke prema noći, duboko udahnu i zalete se kao Swezu.
On je sedeo u jednom mračnom kutu i srkao kafu a širok osmeh blistavo belih zuba sijao je ka njegovoj dragoj. C50 je izgubio već svoj moćni efekat.
Zagrljeni su povlačili dim iz elektronskih cigareta i srkutali kafu.
-Šta misliš, Swez, hoće li nam ikada dosaditi ovo?
-Suviše je dobro i jednostavno da bi moglo da bude dosadno. Meni nikad nije dosta ovoga.