Friday, December 30, 2011

by http://allway.deviantart.com/

Sa 2011. se rastajem uz Prti Bee Gee i Dječake.

AFTER U ZATVORU - DJEČACI

Thursday, December 29, 2011

Nove godine


Razmišljam, kako je prošle godine protekla Nova godina. Džeri je još bio živ, bilo je to dak sam radila dizajn i prelom za A la carte. Bila sam sa Draganom i Acom, dvoje ljudi sa kojima sam i inače najčešće provodila slobodno vreme, a sa Draganom, bogami i radno. I baš nam je lepo bilo! I to veče a i inače. Radili smo kao konji, bili smo umorni za neke dinamičnije akcije, ali smo sedeli i smejali se, slušali muziku, grickali kokice. Naravno, za Novu godinu smo radili sve to isto, osim što smo grickali nešto egzotičnije od kokica. Ne sećam se šta, osim da sam ja taj dan spremila povrtnu čorbicu sa knedlama od griza jer je to Dragana izjavila da joj se baš jede, a ja sam, inače, maher za tu čorbu i knedle. Elem, u sred mog pospremanja kuće za goste, oblačenja, kuvanja čorbe i čega već, ugledam Džerija, mog pustinjskog pacova kako trčkara po sobi. Pošto je pod leden, 31. decembra jelte, gomila kablova se vuče po podu, pokušavam da što pre uhvatim Džerija, kanadskog atašea za kulturu, da se ne bi razboleo ili ga udarila struja, ali se to pretvara u borbu titana, prevrtanje nameštaja, izvlačenje frižidera... Pojavljuju se paperjaste grudvice prašine iz tih nemogućih ćoškova i ja onda krećem da metem pod, na koncu uspevši i pobegulju da pometem u djubravnik i odatle ga ubacim u terarijum. 
U septembru, dok sam bila na Svetom Stefanu sa Snežom, Džeri je pod nerazjašnjenim okolnostima uginuo. Mnogo mi je bilo teško kad bih pomislila na to kako je moralo izgledati njegovo ukočeno telašce. Maja ga je zatekla i pobrinula se za njega. Sve mi ženske smo se rastužile. I Aca.

Približavaju se praznici i ja bahato uživam u onom lepom što donose, svetiljkama, mirisu borova koji se prodaju iza pijace, kesama sa darovima koje šuškaju tu i tamo... Sebe sam još pre desetak dana obradovala lepim i kvalitetnim čizmama. Life is good!


Wednesday, December 28, 2011

Tuesday, December 27, 2011

Monday, December 26, 2011



Bogami sam počela da se dobro zabavljam na kučkarenju sa Linom. Dobra ekipa se skuplja na Kališu, sita se nasmejem i zabavim! Još nas je i zima počastila relativno visokim prosečnim temperaturama a učestalije magle nisu mi mrske jer su simpatično spooky. Ponovo sam se vratila isčitavanju Robota Hobotnice, Tumblr stranice Djecaka. Super su momci, sjajni. 
Koristim prednost novih sluški, zabijem u uši i odvrnem Kuje i lasere do kraja, da nadoknadim što sam par meseci slušala muziku tiho. Dobra vremena.




Tuesday, December 20, 2011

Promocija Abraksasovog vodiča niz dokumentarni film u DOB-u


Večeras sam bila na promociji Abraksasovog vodiča niz dokumentarni film, u maloj sali Doma omladine, feels like home sala, feels like home tema, feels like my man Bojan Pandža, autor. Tribine i promocije, otvaranja izložbi, festivala, uglavnom su težak smor, a ono što pamtimo su incidenti i ispale, tipa kad je moderator tribine o Milošu Formanu u Narodnoj biblioteci tiltovao neprestano ponavljajući jedan slog sve glasnije i glasnije nemogavši da se seti ostatka reči. Bogami sam se ujedala ze jezik da ne krenem naglas da se smejem.
Bojan je bio zbunjen-sluđen ali je to dalo specijalni šarm ovom događaju, mislim, odavno se nisam ovako dobro zabavila i oraspoložila za kratkih sat vremena. Neki čika do mene i ja smo se slatko kikotali, k'o školarci.
Empatija koju je B. razvio prema raznim neobičnim i devijantnim ljudima i pojavama, koja se stiče prvo dubinskim sagledavanjem sebe i svojih ograničenja i izopačenosti, utešna je nama što takođe nismo od ovoga sveta. Meni je prvi takav boost bio u susretu sa Henrijem Milerom, kad sam zaronila u Ružičasto raspeće, sagu o ljubavi, seksu i gladi, sagu iskrenu ne do koske, nego do hrskavice. Od tog momenta bila sam sigurna da nisam usamljena i da nas ima svugde i da se može živeti uzbudljivo i ispunjeno iako ste jako siromašni. Ustvari mi ta filmska scenarija sami sebi kreiramo ako smo dovoljno maštoviti i širokih vidika.
Autor se bavi temama koje me u srce diraju, serijskim ubicama, shooting rampages, crack addicts, itd. Bilo bi šaškasto da se potpuno poklapa sa mojim fiksacijama, ali nije baš tako, no, senzibilitet za radost mračnjaštva je vrlo sličan.
Mislim da Bojan definitivno MORA da se bavi pripovedanjem, ne verujem baš usmenim (mislim da bi ga to ubrzo ubilo...) i da treba da se nađu načini da se to finansira. 

Friday, December 16, 2011

Signali u noći

U hotelu je zabranjeno pušenje. Kupila sam mentol West, multivitaminski napitak i kroasan sa ušećerenom svinjetinom u dragstoru. U ljubičanstvenoj spavaćici išunjala sam se na terasu, sela na drvetom obloženi patos terase i iza zaklona od bilje koje je posađeno duž celog sprata zapalila cigaretu i otpuhnula dim u vrelu noć Bangkoka.
Službenik hotela  rukama u belim rukavicama usmerava taksiste ka ulazu u hotel, dok ga sa visine posmatra pozlaćeni Budin kip koji krasi oltar na prilzu kompleksu.
Srebrni mesečev disk kao da se zaustavio na mastiljavoj nebeskoj podlozi.

Hiljadama kilometara daleko, zamišljam, jedan čovek privodi kraju noćnu smenu, dan sivkastim tonovima kreće da smenjuje noć, on obilazi još jedan veliki krug oko objekta i zastaje i zagledan u more opasano kopnom zaliva pali zlatni York.

Zalazak sunca - Jovan Dučić

Tuesday, December 13, 2011

Mikro

Smaramo se lik i ja najstrašnije, ne često, tek kurtoazno, ali i to je dovoljno za najgrđi popizd. Mrzimo se familijarno.
To mi trenutno najviše pada u oči, najaktuelnije je u toj sferi.
Kao radnik sam ostala obespravljena i slabo plaćena. Pritom je posla jako malo.
Ali je obrazovanje i umetnost na nivou! Sa duhovne strane sam ispunjena kao retko kad.
U mikrosvetu, na mikroblogu.

Primećujem da ovo što sam do sada napisala zvuči kao Štulićeva pesma.

Tesko vrijeme - Azra