Ovih dana sva sam razmontirana od sećanja, više sam u prošlosti nego u sadašnjem trenutku i to u prošlosti na nekom drugom mestu, više-manje u Splitu, sa ekipom, na plaži, na motoru, kod Olje na kafi, sa Ines na Tvrđavi, u šopingu... Jeben je sadašnji trenutak, jadan i besmislen, bez forme, bez mirisa. Dobri momenti su sa Linom u parku, uživam da je posmatram kako se igra, kako trči... Redovno je noću sanjam. Ono što nije vezano za nju mahom je trulo. Dani su se pretvorili u horor igrice, horor serije, horor tekstove. Neosporno je da za razonodu najrađe trošim takve sadržaje, ali od čega se pa odmaram, samo bežim od dosade. Da mogu da se fokusiram, sada bi bio sjajan momenat da pišem roman, ali slaba vajda. 

The Art of Living and Dying

Kada stvari krenu na gore, učinim nešto dobro. Dobro, korisno, pametno. Ako već nije krenulo na gore zato što sam nešto zajebala, već je upitanju sticaj okolnosti, nemam zašto sebe da krivim ili preispitujem, već mogu da izaberem da uradim nešto dobro, nešto na šta nisam mislila ranije, sakriveno ispod tepiha. Pod jedan, ostavljam pljuge. Za dalje ćemo da vidimo, dajem sebi tri dana za krizu. Dozvoliću sebi kakav god ritam mi odgovara u ta tri dana, sve može osim psihoaktivnih supstanci. Ako mi dođe da prožderem kilo minjona-proždraću kilo minjona.
Life is good!

It happened that I saw three deaths yesterday. When I took Lina for a walk I saw people taking coffin into van, and one old and one young lady crying over dead person. Then, during the evening I watched two documentaries, one about assisted suicide process, that included scene when one sick older man takes poison and dies in arms of his wife, and after that I have seen documentary about addiction. One part was filmed in ER, and one young man died in emergency room.
Hell, that was too much dying for one day!  I didn't feel really bad about that all. I had a psychosomatic pain in my chest while that old man was dying bye his own wish, because I have really strong empathy. But that's that. I kind of felt privileged that I saw all that in one day.
The last documentary I've seen last night was about so called "Buddha boy", from Nepal, who is still in process of 6 year meditation without food and water in the jungle. Even if it is a fraud, there are still some inexplicable things about that meditation.
Yesterday was really special day for me.

Ponos i predrasude

Doba recesije daje malo hleba i igara ali puno vremena za razmišljanje, rad na sebi ili za agresiju, na primer. Sasvim sigurno poznajem nekolicinu onih koji su razbijali Gay Pride u Splitu. Moguće da smo popušili koju lulu mira, kucnuli se hladnom pivom, otišli na noćno kupanje na Baćama ili na punti Ovčica. Za razliku od većine koja će se skloniti, ja to neću učiniti. Ne možemo se kretati u zatvorenim krugovima i očekivati da će se stvari promeniti na bolje. Ako već nekim čudom imam određena napredna saznanja o svetu, najbolje je da ih širim među onima koji do njih nisu stigli a ne među onima koji će me tapšati po ramenu i govoriti bravo, bravo, to i ja mislim. 

This Melody Haunts My Memory

Ne znam šta da radim sa ovom tugom koja me je obuzela posle projekcije "Samo jednom se ljubi". U prvi mah osetila sam ono što inače u meni proizvede gledanje moćnog filma, dobre priče, odlične glume, katarzu koju daje uzvišena tragičnost, magiju koju nije mogla da rasparča ni činjenica da trideset godina stariji Zijah Sokolović sedi ispred mene, nagnuta napred mogu i fizički da ga osetim, ali magija je tu, vidim deset metara ispred sebe teme Vladice Milosavljević, a čarolija je jača. Povratak u ispraznu sadašnjost je strašan. Gubim pojam o danima, nedeljama, jer su dani mahom prazni i jadni. Dođe mi da iskočim iz svoje kože jer ne znam kako dalje iz razloga što se pita ne pravi od govana.